Vode i mi

Poštovane dame i gospodo, dragi prijatelji, poslovni partneri, proizvođači, predstavnici 7. sile

Prije nekoliko dana je obilježen svjetski dan zaštite voda, koji su vjerovatno svi već zaboravili. Voda, na koje bi mi trebali biti posebno ponosni, jer je malo zemalja da je bogato vodom, kao što smo mi.
Ali ne, mi naše rijeke, potoke i izvore vode u Bosni i Hercegovini niti volimo, niti poštujemo niti izgleda želimo da imamo.
Mislimo i vjerovatno da je to dnevna stvar, koja nam je potrebna danas i da nije pitanje naših pokoljenja i svih budućih stanovnika naše zemlje i zemalja sa kojima su nas naše rijeke povezale.
Ispod je i par slika jedne naše rijeke (ako se može nazvati tako, prije jada i bijede). Užasno.
To je na žalost i slika svih nas.
A volimo te kese, volimo tu plastiku kao da nam je rod rođeni. Plastičnu slamku ili flašu koju ćemo koristiti 5 minuta, a koja će se raspadati 30-50 godina, volimo više nego bilo šta. Moramo nešto i voliti. S obzirom da imamo Srbe, Bošnjake i Hrvate koje možemo mrziti u svakom trenutku, na sve moguće načine i sa potpunim razumjevanjem od svih njih.
A ne valja nam to. Šalje to lošu sliku o nama, o našoj hrani o svemu što proizvodimo.
Kako da kažemo da je nešto naše zdravo i ukusno, kad neko vidi ovo? Kako da kažemo da smo mi vrijedni radni i odgovorni, kad nam je dvorište ovako? Kome da ponudimo naše mlijeko i meso? Pa reći će, ljudi vaše ovce i goveda pasu plastiku. Pastrmku potočnu? Vjerovatno punu plastike.

Zato bojkotujmo plastiku. Nosite cekere, idite na kafu gdje nemaju plastične kašičice, koristite staklene flaše, tražite da se akcize uvedu na plastiku, ne na gorivo. Ignorišite plastiku.
Ili ignorišite nas, ako Vam se ne sviđa što smo napisali.
Ako ste na našoj strani, podijelite ovu priču i kupite ceker 100 mu gromova!